Kronova bolest i ulcerozni kolitis

« nazad

Uvod

U prošlosti su za nastanak obje ove bolesti optuživane infekcije virusima i bakterijama, prehrambene navike, te poremećaji imunološkog sistema, no sva dosadašnja i novija istraživanja nisu uspjela otkriti njihov  tačan uzrok.

Pojava  bolesti kod više članova iste porodice ukazuje na nasljedni faktor što ne znači da se bolest automatski nasljeđuje.

Takođe je utvrđeno da su za nastanak bolesti važni faktori okoline – incidencija raste u razvijenim zemljama što podvlači ulogu psihološkog stresa u izbijanju napada, ali stres sam nije uzročnik bolesti.

Ove hronične upalne bolesti crijeva sigurno nisu uzrokovane infekcijom, te se čovjek ne može zaraziti, odnosno dobiti infekciju od bolesne osobe. Ono što ih prati i što jeste prenosivo je amebijaza (infestacija amebom).

Razlog same specifične distribucije duž probavne cijevi je također jedna nepoznanica.  Kronova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi (praktično od usta do čmara) dok je ulcerozni kolitis vezan samo za debelo crijevo.

Nepoznanica je također zašto su upalnim procesom ponekad zahvaćeni i drugi organi kao što su zglobovi, oči ili koža.

Probavni sistem

Proces probave počinje u ustima, gdje se hrana miješa sa pljuvačkom. Pljuvačka omogućava dalji lakši transport hrane, te sadrži enzime koji je djelomično probavljaju, tako da proces varenja hrane počinje praktično u ustima.

Jednjak kao transporter potiskuje svoijm kontrakcijama hranu do želuca gdje se mješa sa želučanim sokom. On sadržava HCl, sluz i enzime koji razgrađuju proteine (proteolički enzimi).

Tako obrađena hrana prelazi u dvanaesterac gdje enzimi gušterače i žuč nastavljaju proces razgradnje. Ove funkcije ponekad mogu biti poremećene u Kronovoj bolesti zbog njene prirode da može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi, ali nikad u ulceroznom kolitisu.

Produkti probave - masne kiseline, aminokiseline, šećeri, vitamini topivi u masti (A,D,E,K) i neki elementi u tragovima - apsorbuju se u gornjim djelovima tankog crijeva (jejunumu). 

Ovi procesi nisu izravno pogođeni Kronovom bolešću. No, vitamin B12 i žučne kiseline apsorbuju se u završnom dijelu tankog crijeva (ileumu), što znači da će se slabo apsorbovati u bolesnika s  Kronovom bolešću.

Kako zbog slabe apsorpcije u završnom dijelu tankog crijeva dolazi do manjka žučnih kiselina (enterohepatalni krug) to će uticati na probavu masti i vitamina topivih u masti, jer njihova probava zavisi od žučnih kiselina.

Glavna funcija debelog crijeva nije probava hrane već apsorpcija vode i minerala, te stvaranje solidne stolice koja dobiva konačnu formu u završnom dijelu debelog crijeva (sigma i rektum).

Stolica se zadržava uz pomoć analnih sfinktera, sve do trenutka voljnog pražnjena. Ove funkcije mogu biti poremećene u obje bolesti.

 

Simptomi

Kako su obje bolesti rezultat upale crijeva i simptomi im mogu biti slični. No, ipak postoje neke razlike zbog tipa upale, te obima i lokalizacije bolesti.

Opšti simptomi za obje bolesti su nedostatak energije, umor, gubitak apetita i ponekad povišena temperatura.

Crijevni (intestinalni) znaci

Glavni simptomi su ipak povezani s probavnim traktom: nepravilno pražnjenje crijeva – od mekše stolice sa sluzi i/ili krvi do teških proljeva.

Bol u trbuhu može biti trajna ili u grčevima (spazmi), generalizirana ili lokalizirana u nekog regiji. Česti su mučnina i povraćanje. Crijevno krvarenje ne mora uvijek biti okom vidljivo, već se često može otkriti samo laboratorijski, tzv. skriveno ili okultno.

Gubitak krvi dovodi do gubitka željeza, što rezutira anemijom uz pad drugih funkcija organizma obzirom da se željezo nalazi i u drugim enzimskim sistemima.

Izvancrijevni (ekstraintestinalni) znaci

U obje bolesti simptomi se mogu javiti i u dijelovima tijela koji nemaju veze sa crijevom (izvancrijevni simptomi). Upala može zahvatiti male i velike zglobove ruku, nogu, zdjelice ili kičmenog stuba (artritis).

Ovaj upalni proces može uzrokovati otok i bol uz smanjenu pokretljivost. Koža takođe može biti zahvaćena uz pojavu crveno-ljubičastih bolnih, zadebljanja na rukama i nogama (erythema nodusum).

Rjetko, mogu biti zahvaćene i oči - osobito šarenica i spojnica (uveitis i iridociklitis). I Kronova bolest i ulecerozni kolitis su često povezani s nespecifičnom upalom jetre.

U vrlo rijetkim slučajevima mogu biti zahvaćeni i žučni kanali uz stvaranje i sprečavanje normalnog toka žuči (što rezultira pojavom žutila kože i lošom probavom). Rijetke komplikacije su i upala srčane kese, gušterače, te venska tromboza.

 U Kronovoj bolesti koja može zahvatiti i tanko i debelo crijevo, ne mora u ranoj fazi bolesti biti simptoma. Ako je debelo crijevo malo, ili uopće nije zahvaćeno, neće se pojaviti proljev.

Puno tipičniji znak je nekarakteristična bol u trbuhu, koja se ponekad može zamijeniti s upalom slijepog crijeva tako da se bolest otkrije na operacionom stolu.

No, kako je apsorpcija zahvaćena u ranoj fazi, izražen gubitak tjelesne težine je jedan od prvih simptoma.

Karakteristika Kronove bolesti je stvaranje fistula ili apscesa naročito u analnoj regiji (završnom dijelu debelog crijeva).

Ponekad pojava fistula predhodi čak i do 10-ak godina prije pojave bolesti. Fistula je nenormalan kanal koji se razvija u upalnom području, a obložen je upalnim stanicama. Fistula se može otvoriti u sluznicu anusa ili van na kožu.

Fistule se mogu razviti i u upaljenim djelovima crijeva, te urzokovati prečice između crijevnih vijuga, ili između crijeva i drugih organa (npr. mokraćnog mjehura, itd.).

Ako imate simptome u analnoj regiji potrebno je javiti se na pregled ljekaru. Ako postoje još neki od znakova, koji sugerišu na Kronovu bolest, ljekar će morati provesti dodatne testove i ispitivanja kako bi procijenio da li stvarno postoji upalna bolest crijeva.

Ulcerozni kolitis zahvata samo debelo crijevo, te je u akutnoj fazi obilježen mekom stolicom sa sluzi i/ili krvi. Težina proljeva ovisi o težini i obimu upale. Ako je zahvaćeno cijelo debelo crijevo vjerovatniji je teški proljev.

Ako je upala ograničena na rektum (proktitis) stolica bi mogla biti čvršća, ali uz tragove krvi. U takvih bolesnika ne mora biti opštih simptoma - gubitak težine, slabog apetita ili povišene temperature.

Mnogo je jednostavnije objasniti posljedice ovih hroničnih upalnih bolesti debelog crijeva. Kao posljedica smanjene apsorpcije nekih vitamina i elemenata u tragovima mogući su noćno sljepilo, smetnje sluha, promjena okusa, osjetljivost na infekcije, gubitak kose, neplodnost (u muškaraca), smetnje rasta (djeca) i neke kožne promjene.

Anemija može biti uzrokavana nedostatkom željeza i gubitkom krvi iz crijeva. Smanjena apsorpcija žučnih kiselina vodi razvoju žučnih kamenaca, dok su bubrežni kamenci rezultat povećanog „unosa“ oksalatne kiseline vezano uz povećan gubitak tekućine u crijevima.

Vrlo se rijetko u obje bolesti pojavljuju teške komplikacije kao što su širenje (distenzija) i prestanak rada crijeva (ileus) ili spontano pucanje crijeva (perforacija) što može rezultirati upalom trbušne maramice. Ovo su po život opasna stanja koja valja odmah bolnički liječiti najčešće operativnim zahvatom.

Jako crijevno krvarenje češće je u ulceroznom kolitisu. Suženja crijeva (stenoza) zbog upale ili ožiljka, te spojevi između crijevnih vijuga i drugih organa, češće se vide kod Kronove bolesti. Ove komplikacije zahtijevaju timsko liječenje (internističko i hirurško).

 

Dijagnoza

Kako dolasku kod ljekara predhodi pojava nekih znakova bolesti, to pregled počinje uzimanjem osnovnih podataka, a posebno detaljno o dužini trajanja, učestalosti i kvaliteti pojedinih znakova (simptoma).

Potom slijedi fizikalni pregled cijelog tijela, a posebno trbuha i analne regije. Palpacija (dodir), auskulatacija (slušanje zvukova) i perkusija (lupkanje) omogućit će bolju procjenu funkcije crijeva i jetre, i tačno odrediti mjesto odakle potiče bol.

Također će se vidjeti da li postoje tipične promjene kože, sluznica, očiju i zglobova. U analnoj regiji moći će se uočiti upalne promjene, a nakon pregleda analnog kanala prstom (digitorektatni pregled) moći će se otkriti eventualni tragovi krvi.

Slijedi uzimanje uzoraka krvi i urina za laboratorijske testove: sedimentaciju sa krvnom slikom, nivo i sastav proteina, nivo željeza u krvi, elektrolita, itd.

Ovi će testovi pokazati da li postoji opšta upalna reakcija, smanjena apsorpcija hranjivih tvari, odnosno da li se javlja krvarenje. Analizom mokraće procjenit će se funkcija bubrega.

Ukoliko rezultati budu ukazivali na upalnu bolest crijeva, biće nužne dodatne dijagnostičke procedure kako bi se saznao tip i obim upale crijeva, te odredilo liječenje.

Ultrazvuk abdomena kao potpuno bezopasan i bezbolan pregled je među prvim pretragama. Ovim pregledom se mogu uočiti promjene na jetri i žučnim kanalima, žučni kamenci, bubrežni kamenci, rastezanje crijeva, zadebljanje stijenke crijeva, apscesi ili druge promjene.

Kako bi se odredio tip i obim hronične upalne bolesti crijeva, potrebno je saznati koji su dijelovi crijeva zahvaćeni. To znači da se treba pregledati cjelokupno crijevo.

Postoje dva tipa pretraga koji se koriste u ovom slučaju i međusobno se nadopunjuju.

Prvo su endoskopske metode pregleda probavnog trakta kojima se organi pregledaju iznutra. Drugo su rentgenske pretrage korištenjem kontrasta koji se unosi u šuplji organ.

U posebnim slučajevima može biti potrebna i scintigrafija (metoda koja koristi radioaktivne izotope u dijagnostici).

Endoskopija se provodi s gornjeg kraja probavnog trakta za pregled jednjaka, želuca, dvanaesterca i tankog crijeva, te s donjeg kraja probavnog trakta za pregled debelog crijeva i završnog dijela tankog crijeva (terminalni ileum).

Endoskopija se provodi dugačkim, savitljivim instrumentom malog promjera koji su opremljeni sa digitalnim kamerama izrazito visoke rezolucije, koje sliku šalju na monitor, čime se postiže izrazita vidljivost i najmanjih promjena uz istovremeno praćenje pretrage od strane više liječnika i naravno bolesnika, kao i mogućnošću pravljenja video zapisa na traci ili papiru.

Kroz radni kanal endoskopa se mogu ubaciti voda i zrak radi boljeg pregleda, a po potrebi se bioptičkim kliještima uzima (bezbolno) uzorak tkiva.

Endoskopija omogućuje vizualnu procjenu stanja, te razlikuje upaljenu od normalne sluznice. No, glavna je prednost mogućnost uzimanja tkiva i kasnija mikroskopska analiza.

Na temelju takve analize može se jasno odrediti priroda i stepen upalnog procesa, te razlikovati ulcerozni kolitis od Kronove bolesti.

Prilikom gastroskopije endoskop se uvodi na usta, kroz jednjak i želudac sve do kraja dvanaesterca.

Pretraga se izvodi na tašte, a izuzev ponešto neugodnog osjećaja endoskopa na stražnjem dijelu grla, te blagog osjećaja pritiska u želucu pretraga je zapravo bezbolna.

Pregled ostalog dijela tankog crijeva se izvodi enteroskopom. Sam pregled traje duže, te je potrebna premedikacija (uspavljivanje) za vrijeme pregleda.

Rektoskopija je najjednostavnija endoskopska pretraga za pregled debelog crijeva, u kojoj se pregledava rektum, odnosno zadnjih 15-20 cm crjeva.

Ako je upalni proces ograničen na rektum, tada je ova pretraga odgovarajuća za praćenje bolesnika, a i lako se ponavlja budući da ne zahtijeva dugu pripremu.

Kod kolonoskopije se endoskop uvodi kroz analni otvor sve do tankog crijeva. Ova pretraga zahtijeva ozbiljnu pripremu, jer se 24 sata prije ne smije jesti čvrsta hrana.

Kako bi se u potpunosti očistilo crijevo treba uzeti i laksative s puno vode prema preporučenoj shemi.

Druga je mogućnost intenzivna irigacija crijeva (ispiranje) koja skraćuje pripremu, ali je za bolesnike neugodnija.

Kolonoskopija je ponekad bolna, osobito  kad su prisutne upalne priraslice unutrašnjih organa. Davanjem lijekova prije i za vrijeme procedure bol se eliminiše ili smanjuje na prihvatljivu razinu.

Rentgensko snimanje se može koristiti za prikaz cijelog probavnog trakta. Gutanjem kontrastnog sredstva, ono prolazi kroz jednjak, želudac i crijevo, te se mogu uočiti eventualne zapreke pri prolazu kontrasta.

Različite tehnike se koriste za pogled na pojedine dijelove probavnog trakta. Posebna se pažnja obraća na kontrakcije stijenke crijeva (peristaltika), promjene izgleda sluznice, te posebice na znake distenzije ili kratkih pojeva (fistula).

Obično treba dosta vremena dok progutano kontrastno sredstvo dospije i prođe cijelo tanko crijevo.

Da bi se dobila jasnija slika stanja između duodenuma i kolona (gdje se ne može prići endoskopom) uvedena je nova tehnika –Sellink. Tuba se uvodi kroz želudac u dvanesterac, te se tu izravno ispušta kontrast.

Ispitivanje debelog crijeva se provodi primjenom barijeve klizme (irigografija). Pripreme su jednake kao i za kolonoskopiju.

Nakon unošenja kontrasta, a radi bolje preglednosti, unosi se nešto zraka u crijevo što kod nekih bolesnika može biti neugodno. Obično kontrast dospije do završnog dijela tankog crijeva, te se odmah može i ono pregledati.

Nova moguća metoda je i leukocitna scintigrafija. Bijele krvne stanice bolesnika obilježe se radioaktivnom tvari te se ponovno injiciraju u tijelo bolesnika.

Leukociti će se nakupljati u tijelu na mjestima upale, te pronaći posebnim detektorom radioaktivnosti.

Pretraga ne zahtjeva posebne pripreme. No, kako se radi o izlaganju radioaktivnom zračenju, a može se odrediti samo obim, ali ne i tip upale, ova se pretraga koristi samo u posebnim slučajevima.

Koja pretraga i kada – ovisi o individualnom stanju i toku bolesti. Nema bojazni kako će se sve pretrage u ponom obimu neprekidno ponavljati. To ovisi o procjeni ljekara, i malo je vjerovatno nakon definitivne dijagnoze.

Rentgenske i endoskopske procedure se nadopunjavaju. Općenito, endoskopija će se koristiti za lakše dostupna područja probavnog trakta, jer nema zračenja, a i moguće je uzimanje uzoraka za histološku (mikroskopsku) analizu.

Za analizu tankog crijeva bit će potrebna enteroskopija ili rentgenska pretraga, posebno ako se sumnja na fistule ili suženja.

Vrste kontrolnih pregleda

Valja imati na umu da su ulcerozni kolitis i Kronova bolest hronične bolesti. One mogu ući u duže razdoblje remisije (smirenja), ali ih ipak valja pratiti.

To znači da čak i ako ste potpuno bez simptoma potrebno je najmanje 2 puta godišnje posjetiti ljekara. Ako se dugotrajno uzimaju lijekovi tada se preporučuje posjeta ljekaru svaka 3 mjeseca.

Uz fizikalni pregled potrebne su i pretrage krvi koje će pokazati prisutnost upale te postoji li nedostatak nekog vitamina. Jednom godišnje treba uraditi ultrazvučni pregled abdomena.

Situacija je različita u slučaju akutnog napada. U tom je slučaju važno saznati da li se bolest proširila, budući svaki novi napad bolesti može zahvatiti nove dijelove crijeva. To je naročito slučaj u ulceroznom kolitisu ako u početku nije bio zajvćeno cijelo debelo crijevo.

U Kronovoj bolesti mora se pregledati i tanko i debelo crijev kako bi se isključile komplikacije, jer se u ovoj bolesti upala dugo može širiti bez uzrokovanja značajnih simptoma.

Radi toga treba ponoviti svakih 3 do 5 godina bazični dijagnostički program i utvrditi obim upalnog procesa.

Kada je ulcerozni kolitis prisutan duže od 10 godina, potrebno je jednom godišnje uraditi kolonoskopiju radi ranog otkrivanja raka debelog crijeva.

 

Tretman

Ulcerozni kolitis

Cilj liječenja je smiriti napad i simptome koji ga prate (proljev, bol, gubitak krvi), a zatim spriječiti povratak bolesti. To se u najvećem broju slučajeva uspijeva postići lijekovima i nadomjesnom terapijom.

Odabir tipa liječenja, vrste i oblika lijeka koji će se koristiti potpuno zavisi o težini i obimu napada i zaseban je u svakom pojedinačnom slučaju.

Lijek izbora u liječenju upale debelog crijeva su preparati 5-aminosalicilne kiseline. Od pojave prvog lijeka ove vrste, sulfalazina, stvoreni su novi lijekovi sa manje nuspojava.

Čepići i klizme koji sadržavaju 5-aminosalicilnu kiselinu pokazali su se posebno uspješnim u liječenju oblika ulceroznog kolitisa (proktitisa) koji zahvaća rektum i/ili jijevu stranu debelog crijeva (80% bolesnika).

Amebicidi: Metronidazol, Oksitetraciklin i Paromicin se daju u slučaju istovremenog postojanja amebne infekcije koja vrlo često prti ova stanja.

Važno je napomenuti da se za vrijeme uzimana Metronidazola mora izbjegavati uzimanje alkohola (razvija se reakcija slična Antavusnoj reakciji), kao i izlaganje jakom suncu.

Steroidi, lijekovi srodni kortizonu, u obliku tableta ili injekcija, se daju kod težih oblika bolesti i djelotvorni su u smirivanju napada.

Azatioprin kao imunosupresiv (lijek koji koči imuni sistem) je zadnja linija odbrane ukoliko se svim do tada rasopoloživim lijekovima nije uspjela postići remisija (ulazak bolesti u mirnu fazu).

Kronova bolest

Kronova bolest ima širi spektar simptoma i komplikacija od UK, te je potrebnno pažljivo i individualno prilagođeno liječenje. Liječenje Kronove bolesti temelji se na istim principima kao kod ulceroznog kolitisa.

Akutne atake se obično liječe steroidnim lijekovima. 5-aminosalicilna kiselina se dodatno daje ako je zahvaćeno debelo crijevo. Ukoliko postoji infekcija sa amebom u terapiju se uvode amebicidi.

Ukoliko je potrebno poštediti neko vrijeme debelo crijevo izvanredna dopuna u terapiji je astronautska hrana (elementarna dijeta koja se kompletno apsorbuje u gornjem dijelu crijeva) ili infuzije hranjljivih tvari.

Na kraju ukoliko se svim ovim lijekovima bolest ne može staviti pod kontrolu daje se imunosupresiv (lijek koji potiskuje aktivnost imunog sitema).

Ako se pojave nuspojave (trnci u rukama i nogama, gubitak kose, anemija, povećana osjetljivost na hladnoću ili drugi simptomi), obavezno se treba javiti ljekaru, ali bez samoinicijativnog prekidanja uzimanja ili smanjivanja doze lijeka.

Obično je napad Kronove bolesti moguće liječiti jednim lijekom. Jednako vrijedi i za vancrijevne simptome. Dugoročno liječenje s 5-aminosalicilnom kiselinom smanjuje učestalost povrata bolesti.

U slučajevima kada niti jedno navedeno liječenje nije uspješno, ili je došlo do razvoja komplikacija (suženje ili začepljenje crijeva) neophodno je operativno liječenje. Operacija može dovesti do dugotrajnog povlačenja ili čak potpunog nestanka simptoma.

O operaciji valja razmišljati i kada postoje fistule, dok se apscesi uvijek liječe hirurški. Naravno da i nakon operacije valja obavljati redovne kontrole kod ljekara kako bi se eventualne komplikacije uhvatile što ranije.

Za razliku od ulceroznog kolitisa, Kronova bolest može dovesti do ozbiljnog manjka vitamina, elemenata u tragovima, minirala i proteina.

U takvim je slučajevima potrebna nadoknada (vitamini, kalcij, željezo, kalij, cink). Ovo propisuje ljekar, a na temelju laboratorijskih nalaza. Posebno je čest nedostatak vitamina B12 što znači da će vjerovatno za sprečavanje anemije biti potrebna redovna nadoknada.

Kao i kod ulceroznog kolitisa, bolesnici s Kronovom bolesti će najbolje sami procijeniti koja im vrsta hrane odgovara. Naravno, najbolja je uravnotežena dijeta koja sadržava sve potrebne hranljive tvari, minerale i vitamine.

Nema dokaza da neka posebna dijeta poboljšava odgovor na liječenje ili odlaže povrat bolesti.

Medikacija se uvijek provodi dugotrajno, odnosno lijekovi se moraju uzimati i nakon smirivanja simptoma. Dokazano je kako dugotrajna primjena 5-aminosalicilne kiseline odgađa i sprečava novi napad bolesti.

Kao i kod drugih lijekova i ovdje se mogu pojaviti nuspojave kao glavobolja, želučane tegobe, mučnina, anemija i gubitak kose. Istina, ove su nuspojave rijetke i obično nestaju prekidom uzimanja lijekova.

Ne treba biti obeshrabren popisom svih zabilježenih nuspojava koje se nalaze u uputi priloženoj uz lijek nit samoinicijativno prekidati liječenje.

Ukoliko primjetite neke od navedenih nuspojava obavijestite svog ljekara, koji će vidjeti da li su one povezane sa lijekom te treba li promjeniti dozu ili prekinuti s uzimanjem lijeka.

Komplikacije su češće od nuspojava kod samoinicijativnog prekida liječenja. To jednako vrijedi i za bolesnike koji trenutno nemaju znakove bolesti.

Gledajući uspješnost liječenja lijekovima rijetko je potreban operativni zahvat. Operacija će biti potrebna u slučaju po život opasnih komplikacija, ako simptomi ostaju teški uprkos lijekovima, te ako se pojave teške nuspojave liječenja.

Gledajući uspješnost liječenja lijekovima rijetko je potreban operativni zahvat. Operacija će biti potrebna u slučaju po život opasnih komplikacija, ako simptomi ostaju teški uprkos lijekovima, te ako se pojave teške nuspojave liječenja.

Operativno odstranjivanje debelog crijeva dovodi do izlječenja uleceroznog kolitisa. U dosta slučajeva sada je već moguće odstraniti debelo crijevo bez potrebe stvaranja umjetnog anusa. To se postiže tako da se dio tankog crijeva modificira za funkciju rektuma. U pravilu to dovodi do normalne konzistencije stolice i oko 5 pražnjenja na dan.

U bolesnika sa ulceroznim kolitisom nije potrebna posebna dijeta. No, valja izbjegavati hranu koja i u zdravih može izazvati tegobe (kelj, kupus, luk, masna hrana). Po našem iskustvu bolesnik najbolje samodredi koja mu hrana ne odgovara.

Ulcerozni kolitis obično ne uzrokuje  simptome nestašice (deficijencije). U rijetkim su slučajevima mogući, i to kad akutna ataka traje dugo, anemija zbog krvarenje ili edemi (nakupljanje vode u tkivu kao rezultat manjka proteina). Ovi se simptomi mogu liječiti odgovarajućim nadomjescima.

Izvancrijevni upalni simptomi (zglobovi, koža, oči) mogu se liječiti istim lijekovima kao i crijevna upala (većinom kortikosteroidima).

Upala žučnih puteba otežanim oticanjem žuči može se liječiti ursodeoksiholnom kiselinom. Svakako ako postoje nenormalne jetrene probe biti će potrebno pronaći uzorak kako bi se započelo odgovarajuće liječenje.

Preporuke

Čak i kada nemate simptoma pogoršanja potebne su redovne kontrole kod ljekara. Odmah se javite gastroenterologu ako dođe do pogoršanja bolesti kako bi se blagovremeno odlučili o intenziviranju liječenja.

Rani znaci pogoršanja bolesti u Kronovoj bolesti su bol u trbuhu, gubitak težine, promjene tvrdoće stolice (proljev ili zatvor).

Rani znaci pogoršanja bolesti u ulceroznom kolitisu su pojava mekše stolice ili proljeva (s krvarenjem), bolovi u želucu i opšti simptomi kao što su umor i nedostatak energije. U obje bolesti upozoravajući  izvancrijevni simptomi su - bol u zglobovima, upala očiju, kože ili služnice, te bol u leđima ili bubrežni bol.

Ukoliko se javi bilo koji od ovih simptoma javiti se svom ljekaru! Nisu uvijek ovi znakovi povezani s pogrešanjem Vaše bolesti crijva.

Vrlo su često neki simptomi posljedica prehrmbenih navika (npr. preljuta, prezačinjena, preslatka hrana!). Također je moguća i crijevna infekcija (trovanje hranom) koja naravno meže zahvatiti i bolesnika s ulceroznim kolitisom i Kronovom bolesti. No bolje je spriječiti.

Lijekove koje morate uzimati kroz duže vrijeme uzimajte kako Vam je i propisano. Nemojte samoinicijativno prekidati liječenje, bez prethodne konzultacije s ljekarom.

Samoinicijativno prekidanje terapije može biti gore od uzgrednih pojava zbog kojih ste možda prestali uzimati lijekove. Stoga pažljivo pročitajte upute uz lijek i upoznajte se s evntualnim nuspojavama o kojima možete i morate pitati svog ljekara.

Naučite što je moguće više o svojoj bolesti i saznajte tačno koliko je teška bolest u Vašem slučaju. Vjerovatno je da ćete tokom vremena dolaziti u kontakt s različitim ljekarima te je stoga dobro ako vodite i vlastitu istoriju bolesti.

Zabilježite važnije preglede, nalaze, operativne zahvate, itd. Osobito je dobro imati imena osoba i centara kod kojih ste se liječili ili čak samo savjetovali. Trebate znati koje ste sve lijkove uzimali i kako ste reagovali na liječenje. Zapišite ime svakog lijeka koji ne podnosite (kada ste uzimali, koliko dugo, koju dozu, itd.).

Psihoterapija

Ono što je sigurno je da se hronične upalne bolesti crijeva ne mogu izliječiti psihoterapijom. Psihoterapija može pomoći u sprečavanju nastupa napada bolesti u slučajevima emocionalne napetosti. 

Svakom slučaju neka vrsta savjetovanja o tome kako se suočiti s bolesti ne može biti na odmet, naprotiv. O ovom liječenju valja se konsultovati sa ljekarom.

 

Svakodnevni život

Tok bolesti

Jedno od najvažnijih pitanja koja ćete zaželjeti postaviti ljekaru odnosi se na vjerovatni ishod bolesti i probleme s kojima ćete se susreti u budućnosti.

Vrlo je teško prognozirati daljnji tok u hroničnim upalnim bolestima crijeva, a u pojedinačnim slučajevima to je moguće tek nakon što se bolest prati nekoliko godina.

No sigurno je da su i Kronova bolest i ulcerozni kolitis hronične bolesti s kojima ćete morati živjeti.

U obje se bolesti izmjenjuju razdoblja remisije s razdobljima razbuktavanja bolesti kada je bolest aktivna. Ako se liječenje započne dovoljno rano obično se mođe kontrolisati upalna aktivnost i postići remisija.

Komplikacije su vjerovatnije ako upalni proces teče neometano. Zbog toga su potebne redovne kontrole kako bi se što ranije uočila pojačana aktivnost bolesti i srpiječile komplikacije.

Akutni napadi i komplikacije će vjerovatno omesti vaše potpuno uživanje života, te je zbog toga vrijednije „otrpiti“ eventualne blaže nuspojave liječenja, a sa dugoročnom koristi.

Polni život

Niti ovdje nema posebnih ograničenja. Naravno da će tokomakutne faze vaš spolni život biti umanjen, ali to vrijedi za sve akutne bolesti.

Žene mogu imati neradovne menstrualne cikluse odnosno izostanak krvarenje tokom akutne faze što se može smatrati prirodnim odgovorom organizma u vrijeme stresa.

U Kronovoj bolesti fistule u analnoj ili genitalnoj regiji mogu uticati na spolni život. Ako sumnjate da imate fistulu odmah se javite ljekaru radi liječenja.

Planiranje porodice i prenos bolesti

Bez obzira na nasljednu komponentu u nastanku Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa vrlo je mala vjerovatnoća da dijete naslijedi sklonost za ove bolesti crijeva. S obzirom na ovo bolest ne bi smjela biti razlogom nezasnivanja porodice. 

Trudnoća

Valja naglasiti da za sada nema dokaza koji bi pokazali da trudnoća ima negativan učinak na tok Crohn-ove bolesti i ulceroznog kolitisa.

To znači da ženu treba podržati u odluci da ima dijete ako to želi. Trudonću valja planirati kako bi se poklopila s razgobljem minimalne upalne aktivnosti.

Tokom trudonće potrebna je saradnja i konsultacija interniste i ginekologa, a u slučaju upalne atake moguće je liječenje pažljivim doziranjem kortikosteroida ili 5-aminosalicilne kiseline bez većih rizika po plod.

No u slučajevima kad bolesnica uzima azatioprin preporučuje se kontracepcija. Dvije najsigurnije metode – pilula i spirala - su dosta problematične što zahtjeva timski pristup internista i ginekologa.

Kronova bolest i ulcerozni kolitis kod djece

Izgleda kao da je incidenca kod djece u porastu, barem u slučaju Kronove bolesti. Ispitivanja i liječenje se ponešto razlikuju od onog u odraslih.

Glavni problem leži u činjenici da i sama hronična upalna bolest crijeva kao i potrebni lijekovi mogu uticati na rast i razvoj djeteta.

Ako je odgovor na liječenje lijekovima slab, može biti potreban i operativni zahvat kao najbolji način za smanjenje aktivnosti bolesti.

Prirodno su djeca psihološki nestabilnija od odraslih. Ona mnogo više pate zbog bolesti te će od početka biti potrebna intenzivna psihološka podrška. Zbog svega toga bi djeca trebala biti liječena u specijalizovanim centrima.

Anus preter

Uz pomoć modernih hirurških metoda debelo se crijevo može ukloniti u bolesnika s ulceroznim kolitisom bez potrebe za trajnim anus preterom. U stvari to je danas rijetiko.

No, i u ulceroznom kolitisu i u Kronovoj bolesti privremeni anus preter na 4 do 6 mjeseci često ima pozitivan učinak na tok bolesti.

Moderna oprema dozvoljava skoro potpuno normalan život, uključujući sport i normalnu spolnu aktivnost.

Psihološki efekti

Saznanje da bolujete od hronične bolesti, te nošenje s problemima koje donosi bolest, može uzrokovati povremenu emocionalnu napetos. Stoga pokušajte prihvatiti sljedeće:

  • Prihvatite bolest i upoznajte sve činjenice o njoj. Poznavanje bolesti dovodi Vas u jaču poziciju. Upoznavanje termina vezanih za bolest može biti izazov i izazvati osjećaj da ste nešto pozitinvo postigli u vezi Vaše bolesti.
  • Ne dozvolite da bolest gospodari Vašim životom. Još više ćete patiti ako postanete depresivni zbog bolesti. Pokušajte voditi aktivan i normalan život koliko je god to moguće. U liječenju će Vam svakako najbolje pomoći lijekovi, a za bilo koji drugi oblik terapje obavezno se prvo savjetovati sa vašim ljekarom.

Posao i karijera

Za vrijeme akutnog napada najvjerovatnije nećete moći raditi kao što je to slučaj i sa svakom drugom bolešću. Zbog povremenih opravdanih odsustvovnja sa posla u većini slučajeva nema potrebe za promjenom posla ili napuštanjem karijere.

Iznimka je u slučajevima kada se bolesnik mora podvrći obimnim i ponovljenim hirurškim zahvatima ili kada bolesnik ima teške simptome uprkos terapiji lijekovima.

U takvim slučajevima bi dotadašnji dinamičan i energičan posao valjalo zamijenit za mirniji sa manje fizičkih zahtjeva za organizam. Djecu koja boluju od ovih bolesti bi svakako valjalo profesionalno usmjeriti.

Slobodne aktivnosti

Princip je isti. Hroničen upalne bolesti crijeva ne trebaju ometat Vaš odabir slobodnih aktivnosti. U napadima osjtit ćete manju fizičku spremnost za neke aktivnosti kroz kraće vrijeme.

Preporučuje se bilo koja vrsta sporta. Redovno vježbanje mišića i zglobova je izvrstan način za samnjivanje neželjenih efekata dugorajnog liječenja, posebno kortikosteroidima.

Putovanja izvan zemlje ne bi trebala biti problem osim kod putovanja u egzotične krajeve (amebijaza, te druge endemske infekcije) te se valja posavjetovati s ljekarom u vezi obaveznih cjepljenja.

Rizik od karcinoma

Kako sve hronične upale mogu dovesti do razvoja karcinoma, tako je slučaj i kod Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa.

Na osnovu dosadašnjih iskustava utvrđeno je da postoji povećan rizik za pojavu karcinoma u slučaju kada ulcerozni kolitis traje duže od 10 godina.

Ovo je posebno slučaj ako je riječ o zahvaćenosti cijelog debelog crijeva bolešću (pankolitisu), te ako je bolest počela u mlađoj dobi.

Zbog toga bolesnici s ulceroznim kolitisom moraju imati redovne kolonoskopske preglede godišnje, a najmanje svake dvije godine.

To je jedini način da se prepoznaju rani znaci raka debelog crijeva, koji na vrijeme prepoznat je također izlječiva bolest. U Kronovoj bolesti je rizik za razvoj karcinoma debelog crijeva znatno manji.