Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2010
Kratkovidnost (miopija)
Uvod
Kratkovidnosti (miopija) predstavlja poremećaj lomljenja svjetlosnih zraka u oku, koji uzrokuje da pacijent udaljenije objekte vide nejasno (zamagljeno), dok su objekti u neposrednoj blizini oka još uvijek jasno vidljivi.
Razlog tome je što svjetlosne zrake padaju u fokus ispred mrežnice oka (unutar stražnjeg dijela oka), a ne direktno na mrežnicu i proizvode sliku ispred mrežnice, umjesto na mrežnici, kako je to kod normalnog oka.
Očna jabučica kod kratkovidnih osoba je preduga ili je rožnica( providni kružni prednji dio oka) preizbočena. Rezultat je neusklađenost između dužine oka i njegove fokusne moći.
Stepen kratkovidnosti se mjeri u dioptrijama (D) i određuje se zavisno o fokusnoj jačini leća:
- blagi stupanj miopije je između -0.5D i -3.0D
- srednji stupanj miopije je između -3.0D i -6.0D
- visok stupanj miopije je -6.0D i više
Kako se liječi?
Miopija se obično može korigovati nošenjem naočala ili kontaktnih leća. Hirurška metoda za korekciju kratkovidnosti je dostupna pacijentima, iako većina ljudi plaća ovaj zahvat u privatnim oftalmološkim poliklinikama.
Simptomi
Glavni simptom kratkovidnosti (myopia) je da pacijent udaljene objekte vidi zamagljeno, dok su objekti u neposrednoj blizini oka još uvijek jasno vidljivi. Ostali simptomi kratkovidnosti mogu biti glavobolja i umorne (teške) oči.
Kada se kratkovidnost obično pojavljuje?
Kratkovidnost se obično javlja u doba puberteta, ali se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, od ranog djetinjstva do 25 godina starosti.
Obično, stepen kratkovidnosti raste s godinama, jer očna jabučica raste kako se dijete razvija. U većini slučajeva, inteziviranje kratkovidost se zaustavlja, kada osoba prestane rasti.
Kod starijih ljudi, početak kratkovidnosti može biti najraniji pokazatelj da počinje da se formira katarakta (zamućenje leće).
Pojedina djeca kod kojih se razvije kratkovidnost, ne mogu odmah u početku uvidjeti da je njihov vid oslabio. Oni mogu čitati knjige I raditi na blizinu, ali mogu ustanoviti de im je teško vidjeti udaljne predmete, kao što je školska table. Često, oni smatraju da je to "normalno" i ne govore nikome o tome.
Roditelji bi trebali odvesti svoju djecu na očni pregled kod ljekara oftalmologa.
Teška kratkovidnost
Kratkovidnost (myopia) koja počinje u ranom djetinjstvu, često se pogoršava u zreloj dobi i može postati vrlo teška. Izuzetno jaka miopija ili kratkovidnost visokog stepena, može stvoriti probleme kasnije u životu, jer je povezana s promjenama u stražnjem dijelu oka.
Postoji rizik od slabljenja vida, koji može biti težak u nekim slučajevima, jer povećana očna jabučica rasteže retinu i tako je oštećuje.
Uzroci
U nekim porodicama postoji skolnost prema kratkovidnosti, premda se vjeruje da više kombinovanih faktora uzokuje kratkovidnost.
Smatra se da su genetsko naslijeđe osobe i sredina u kojoj odrasta, povezani s razvojem kratkovidnosti. Zamagljen vid takođe može biti simptom drugih zdravstvenih problema.
Genetski faktor
Djeca imaju oko 30 odsto šanse za razvoj kratkovidnosti, ako je jedan od roditelja kratkovidan, a 55 odsto šanse, ako su oba roditelja kratkovidna.
Faktori okoline
Ljudi koji provode mnogo vremena čitajući, radeći na kompjuteru ili rade druge poslove u kojima naprežu vid, mogu razviti privremenu kratkovidnost (gdje se vidna oštrina vraća nakon odmaranja očiju).
Takođe, veća je vjerovatnoća da će se kod njih razviti trajna kratkovidnost. Kod pojedinih ljudi može se razviti "noćna kratkovidnost" - zamagljena vidna udaljenost, koja se javlja samo noću. To se javlja zato što slabija noćna svjetlost utiče na oči tako da na vještački način povećava kratkovidnost, pa mali stepen kratkovidnosti postaje znatniji noću.
Geni
Geni sadrže informacije koje naslijeđujete od vaših roditelja, kao što su boja očiju ili boja kose, pa i kratkovidnost. Ove informacije se prenose putem hromozoma.
Stanja koja uzrokuju zamagljen vid
- Zamagljen vid kod osoba s dijabetesom može biti znak dijabetičke retinopatije (oštećenja malih krvnih žila koje hrane retinu).
- Kratkovidnost može biti znak razvoja katarakte (pojave zamućenja očne leće)
Dijagnoza
Optičar i ljekar oftalmolog obično mogu dijagnostikovati kratkovidnost kod neke osobe nakon testa vida. Pri tome će optičar ili oftalmolog koristiti slova ili šeme simbola za određivanje nivoa vida i vidjeti da li se određenim lećama može korigovati kratkovidnost na normalan vid.
Kad su u pitanju djeca, roditelji bi trebali odvesti svoju djecu na test vida kod ljekara oftalmologa. Vid kod djece bi se trebao testirati najmanje svake dvije godine.
Besplatni očni testovi
Na besplatne očne testove kod ljekara oftalmologa imaju pravo :
- djeca do 18 godina
- studenti do 26 godina
- osobe starije od 60 ili više godina
- pacijenti s dijagnozom dijabetesa i glaukoma
Važnost očnih testova/pregleda
Odlaskom na redovite očne preglede osim što kontrolište jasnoću vašeg vida, moguće je otkriti određena zdravstvene stanja u njihovim ranim fazama, kao npr.glaukom. testovi takođe mogu otkriti određene postojeće zdravstvene poremećaje još u ranim fazama, kao što je glaukom.
Uobičajeno biste trebali raditi očne preglede svake dvije godine. Ali to može varirati zavisno o individualnim okolnostima. Razgovarajte sa svojim ljekarom oftalmologom, koliko često biste trebali dolaziti na provjeru vida.
Tretman
Naočale i kontaktne leće
Kratkovidnost se obično može korigovati sa naočalama ili kontaktnim lećama. Naočale i kontaktne leće poništavaju povećanu zakrivljenost rožnjače ili povećanu dužinu oka pacijenta, tako da udaljene objekte više ne vidi zamagljene.
Zavisno od ekonomske moći pojedinih kantona u FBiH, pacijenti mogu dobiti naočale ili kontaktne leće uz djelomičnu participaciju ili u potpunosti, na teret kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja.
Naročito se osobama s teškim oblikom kratkovidnosti, zbog medicinskih razloga, omogućava da besplatno dobiju naočale ili kontaktne leće.
Liječenje laserom
Laserskom hirurgijom mijenja se oblik rožnice, tako da se oko ispravno fokusira. Ovaj postupak je prikladan za liječenje niskog stepena kratkovidnosti.
Većina ljudi plaća laserski tretman u nekoj od privatnih očnih poliklinika, iako je laserska hirugija dostupna u javnim zdravstvenim ustanovama.
Medicinska praksa sugeriše da je laserska hirurgija za korekciju kratkovidnosti sigurna i efikasna za primjenu kod pacijenata, koji su odabrani za ovaj zahvat na osnovu medicinskih indikacija.
Međutim, kao i kod bilo koje operacije, postoji mogućnost komplikacija, kojih pacijent mora biti svjestan. Dvije najčešće izvođene laserske procedure opisane su u nastavku.
Laser in-situ keratomileusis (LASIK)
Tokom ove procedure hirurg koristi instrument nazvan mikrokeratom za izrezivanje tankog “poklopca “(režnja) od tkiva rožnice.
Poklopac se otklopi/odigne, ciljano tkivo se uklanja iz strome (površinski sloj epitela) rožnice pomoću Excimer lasera. Poklopac se potom vrati na mjesto.
To je obično obavlja kao ambulantni postupak u lokalnoj anesteziji i traje oko 15 minuta za oba oka. Vid može biti maglovit ili mutan nekoliko dana nakon operacije. Oporavak vida je brz, a postoperativna bol mala ili je nema.
Međutim, postupk LASIK može imati i neke dodatne rizike kao što su pomicanje rožničnog poklopca, nepravilno rezanje poklopca, urastanje epitelnog tkiva i zamućenje ispod poklopca.
Fotorefraktivna keratektomija (PRK)
To je tip refrakcijske hirurgije koja oblikuje (remodelira) središnji dio rožnice oka, uklanjanjem mikroskopskih količina tankog površinskog sloja epitela (strome) rožnice, pomoću kompjuterski vođenog snopa svjetlosti Excimer laserom.
Kod većine pacijenata, za postizanje željenog rezultata, treba odstraniti samo pet do deset posto debljine rožnice. Rezultat PRK zahvata je da se rožnica poravna, pa se svjetlosne zrake fokusiraju bliže mrežnici.
Nakon zahvata, na oko se stavlja meka kontaktna zaštitna leća koju pacijent nosi dva do tri dana. Liječenje može biti bolno 48 sati poslije zahvata, nakon popuštanja dejstva lokalne anestezije.
Zbog odstranjenja epitela pacijenti mogu mutnije vidjeti tri do pet dana, a neki imaju osjećaj nelagode u očima.Ovaj postupak se koristi za liječenje blaže kratkovidnosti.
Hirurgija implantacijskih leća
U hirurgiji implantacijskih leća, kontaktne leće se ugrađuju u oči pacijenta kako bi se ispravila teška kratkovidnost (miopija visokog stepena). To se ponekad naziva ugradnja intra-okularnih leća ili umetanje implantata rožnice.
Postoje dva glavna načina izvođenja hirurgije implantacijskih leća:
- Ugradnja dodatne (fakične) leće – kontaktna leća trajno se umetne na šarenicu oka ispred prirodne leće pacijenta
- Zamjena prirodne leće pacijenta umjetnom- ponekad poznata i kao refraktivna zamjena leće. Tokom operativnog zahvata očna leća pacijenta se zamjenjuje s umjetnom lećom.
Ugradnja fakične implantabilne leće
Ovaj postupak se obično primjenjuje kod osoba u dobi od 25 do 45 godina kod kojih primjena laserske hirurgije za korekciju dioptrije nije pogodna ili za ljude koji imaju poteškoća s nošenjem naočala, na primjer zbog invaliditeta ili uslova na radnom mjestu.
Ovaj zahvat se peeferira kod mlađih pacijenata (mlađi od 45 godina), jer je njihova prirodna vizura čitanja sačuvana.
Postupak se provodi u lokalnoj anesteziji, a pacijent može isti dan ići kući. Zjenica pacijenta se dilatira (proširi) kapima za oči i fakična implantabilna leća se umetne u oko pacijenta preko malog reza u rožnici (providni kružni prednji dio oka ).
Ovisno o dizajnu, fakična leća se učvrsti u šarenicu (iris) oka pacijenta (obojeni dio oka), u ugao između rožnice i šarenice ili se pozicionira da pluta na površini prirodne leće pacijenta.
Drugo oko obično se liječi oko sedmicu dana nakon zahvata na prvom oku pacijenta.
U medicinskoj praksi postoje dovoljni dokazi koji govore u prilog sigurnosti i efikasnosti ovog zahvata, mada postoji i povećani rizik od nastanka katarakte, oštećenja rožnice ili mrežnice (retine).
Međutim, o tome nema dugoročnih podataka. Stoga je važno da pacijenti razgovaraju s ljekarom o ovom postupku i spoznaju moguće rizike koje nosi ovaj zahvat.
Zamjena prirodne leće pacijenat umjetnom
Ovaj postupak je u suštini isti kao i operacije katarakte. Prirodna leća pacijenta se zamjenjuje s umjetnom, koja koriguje kratkovidnost pacijenta.
Refraktivna zamjena prirodne leće pacijenta je obično kratkotrajan zahvat, koji se izvodi u opštoj ili lokalnoj anesteziji, a pacijent isti dan ide kući.
Operacija nije bolna, a pacijent može jasno vidjeti dva dana nakon operacije. Zahvat na drugom oku se radi oko sedam dana nakon zahvata na prvom oku.
Komplikacije
Ako imate težak oblik kratkovidnosti (miopiju visokog stepena), veća je vjerovatnoća da će se kod vas razviti očne bolesti u poznijem životnom dobu, kao što je odvajanje (ablacija) retine, glaukom i katarakta.
Komplikacije hirurškog zahvata
Komplikacije operativnog zahvata za korekciju kratkovidosti mogu biti:
- zamućenje rožnice (iako to stanje ima tendenciju da se brzo poboljša)
- pojavu bljeskova u očima
- više-korekcija (dovodi do slabljenja očiju) ili pod-korekcija
- infekcija rožnice
- povećanog očnog pritiska (glaukoma)
- punkcija rožnice ili očne jabučice
- ablacija retine ili mrežnice ( kada se retina odvaja od stražnjeg zida oka), što zahtijeva hitan kirurški tretman, kako bi se spriječio trajni gubitak vida.